Predstava je inspirisana manje poznatim dramskim delima Ežena Joneskoa

("Pozdravi",
"Masakrarije", "Čovek s koferima", "Putovanje u svet mrtvih" i "Vikont").
Iako preferira jezik fizičkog teatra, predstava je odraz duhovne i moralne

svesti mladih ljudi i direktno govori o problemima celokupnog društva.
Aktuelna, neugodna, mučna, bolna, iskrena, uverljiva, snažna i vrlo glasna...
Scenaristkinja i dramaturškinja Dubravka Zrnčić Kulenović ističe da se

Jonesko u svojim manje poznatim komadima obračunavao sa svim vidovima
represije, ukidanja slobode, prava na život i slobodno izgovorenu reč -
generalno pokušajima umanjenja značaja ljudskog dostojanstva.

"Tragajući za takvim nepoznatim tekstovima, otvorio nam se prostor za

angažiranu predstavu koju smo nazvali 'Ovo je Jonesko, budalo',
komentirajući time gradski duh Sarajeva, ironijski izuzetno pametan i mudar,
koji se očituje u grafitima. Nažalost, kao što zamire ta urbanost grada,

tako zamiru i grafiti. Stoga je ovaj naslov poticaj da razmislimo o
vrijednostima naše kulture i kulturnog identiteta koji, nažalost, nestaje",
naglasila je ona i dodala da je naziv predstave u vezi sa dobro poznatim

sarajevskim grafitom "Ovo je pošta, budalo".

Komad je preveden na jezik tela i fizički teatar, a iznosi ga mladi ansambl
čijim je članovima pružena prilika da prokomentarišu vreme u kojem žive.