|
Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd Jean-Luc Lagarce:
PRAVILA PONAŠANJA U MODERNOM DRUŠTVU
Režiser: Anđelka Nikolić |
20.09. 22:00
Jugoslovensko dramsko pozorište
Trajanje :
75 min. |
Reč autora:
Što više Dama dokazuje i pokazuje da je život podložan organizaciji, i da nam takav pristup garantuje osećanje ispunjenosti i zadovoljstva, to se više nameće pitanje koliko ona sama veruje u tu tezu. Gledaoci su joj zapravo neophodni da bi ubedivši njih ubedila samu sebe da je u pravu. Demantuje je stvarnost, ono što se zapravo dešava oko nje, a pre svega u njoj samoj, i što sporadično izbija na površinu. Trenuci njene najveće iskrenosti su u prekidima rečenice, u lapsusima koje pravi, u trenucima kada naizgled gubi kontakt sa predstavom koju igra. Kada je izgubljena u emocijama sa kojima ne zna šta da radi. To nisu nužno negativne emocije, i u tome i jeste najveća tuga predstave. Kao da se insistiranjem na formalnom aspektu života – događajima i ritualima vezanim za trenutke inicijacije pojedinca u društvo – programira i sreća i nesreća, i tako i jedno i drugo osećanje postaje lažno. Onda se dobija to čudno osećanje da čovek sa strane posmatra sopstveni život, umesto da ga živi. Možda je zapravo glavni problem koji nam pravila donose neminovan gubitak spontanosti. Iz moje perspektive komad govori o maničnom pokušaju da se dokaže smisao egzistencije, i egzistencija sama. Što se više dokazuje, taj smisao sve više izmiče. I postaje besmisao. Praznina.
Anđelka Nikolić
Iz kritike:
Zato što u potpunosti shvata značaj govornih mehanizama, rediteljka sebi dopušta slobodu da maksimalno razmašta i nadogradi ovu strukturu i to tako što monolog Dame scenski proširuje (triplira) koreografisanim deonicama dvoje Manekena, odnosno pevačkim deonicama Muškog i Ženskog vokala. Time ona postiže višestruki rezultat; osim scenske dinamike i atrakcije, jednog izrazitog ludičkog efekta, ostvaruju se i dodatna metaforička značenja... Cela rediteljska partitura prima se s lakoćom, publika je prati bez velikog mozganja, a osnovni efekat joj je dinamičnost, duhovitost i pametna zabava... Glumica Đurđija Cvetić je izrazito nijansirala psihološka stanja ovog lika...
Društvena pravila ne postoje samo da bi se vršio teror nad spontanošću i slobodom, već i zato da bi se lakše prihvatilo završno suočavanje. Pravila otežavaju život da bi olakšala smrt... Ovo je sigurno građanska iluzija – Dama ne deluje baš smireno i spremno – ali je prepoznavanje te dimenzije komada, to pomeranje od socijalne tematike ka metafizičkoj, od Joneska ka Beketu, sigurno je još jedna vrednost ove predstave. Ove odlične predstave.
Ivan Medenica, Vreme, 20. mart 2008
Anđelka Nikolić rođena je 1977. godine. Diplomirala je pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti, u klasi profesora Slavenka Saletovića i Ljubomira Draškića, i francuski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Režirala je predstave: Sam sebi žena Daga Rajta (Galerija Progres, Beograd), Prevareni po Jovanu Steriji Popoviću (Narodno pozorište Vršac, Scena na rumunskom jeziku), Vučjak Miroslava Krleže (Narodno pozorište Kikinda), Ženidba N.V.Gogolja (NP Kikinda) i Suton Iva Vojnovića (Bitef teatar).Režirala je više radio drama na Radio Beogradu, po tekstovima Vladimira Simića, Iva Vojnovića i Danila Kiša. Za predstavu Vučjak nagrađena je na Festivalu klasike u Vršcu, nagradama za najbolju režiju i najbolju predstavu u celini.
Član je umetničke grupe Hop.la! |
Režiser: Anđelka Nikolić
Podela: Đurđija Cvetić, Jelena Ilić, Đorđe Branković, Teodora Živanović, Rade Ćosić
Prevod: Anđelka Nikolić
Scenograf: Vesna Štrbac
Kostimograf: Dejan Došljak
Scenski pokret: Ljiljana Tasić
Muzika: Đorđe Branković
Scenski govor: Ljiljana Mrkić-Popović |